Agenti, trenutna ključna riječ u AI, djeluju autonomno, koristeći vanjske alate za obavljanje složenih zadataka uz minimalnu ljudsku superviziju. Mogu raditi kontinuirano, ne obolijevaju i nisu pogođeni sporovima oko plaća, što dovodi do toga da velike kompanije poput Nvidije uključuju njih u svoju radnu snagu. Ovi agenti neće samo obavljati jednostavne zadatke; njihov potencijal leži u korištenju ogromne, planetarne inteligencije za generiranje novih poslovnih prilika i inovativnih proizvoda i usluga. Dok će svaka industrija biti pod uticajem agentske AI, neke će je brže usvojiti od drugih, stičući koristi od rasta i produktivnosti. Stoga je ključno da kompanije razumiju faktore koji utiču na ili ometaju njeno usvajanje kako bi efikasno prognozirale njen vremenski okvir i uticaj. Kako bi se procijenila spremnost za agentsku AI u bilo kojem sektoru, razmotrite ova tri pitanja: 1. **Postoji li sigurno regulativno okruženje?** Povjerenje u regulativni okvir je od vitalnog značaja za sektore poput finansija, zdravstvene zaštite i proizvodnje. Ako kompanije nisu osigurane protiv potencijalnih problema, mogle bi se suzdržati od usvajanja agentske AI. Pravni nesigurnosti i etičke dileme dodatno mogu odgoditi implementaciju, čineći kompanije opreznima da postanu prve koje će se suočiti sa pravnim posljedicama zbog greške autonomnog agenta. Kada industrijski lideri osjete da regulative podržavaju upotrebu agenata za rast bez budućih rizika, bit će skloniji da nastave. 2. **Postoji li poslovni slučaj?** Profitabilnost je primarna; kompanije zahtijevaju jasne puteve do mjerljivih koristi, kao što su smanjenje troškova i poboljšanje efikasnosti, kako bi opravdale ulaganje u agentsku AI.

Industrije koje nemaju jednostavna mjerila, poput obrazovanja ili vlade, mogu imati poteškoća u artikulaciji poslovnih slučajeva. Ipak, čak i u ovim sektorima, agentska AI mogla bi poboljšati „mekanija“ mjerila, poput oslobađanja vremena učitelja za angažovanje sa studentima, čineći izazov identifikacije poslovnih slučajeva ključnim za liderstvo. 3. **Jesmo li spremni?** Spremnost ima dva elementa: tehnološki i kulturološki. Tehnološka spremnost uključuje posjedovanje potrebne infrastrukture i pristupa podacima, što se često smatra lakšim za postizanje. S druge strane, kulturološka spremnost obuhvata širi spektar, uključujući poticanje kontinualnog učenja, izgradnju povjerenja u tehnologiju i usklađivanje implementacije AI s dugoročnim poslovnim ciljevima. Kompanije mogu biti tehnički sposobne, ali im nedostaje kulturološko okruženje potrebno za efikasnu integraciju AI, što dovodi do izazova u sektorima poput pravnog i medijskog gdje postoje strahovi od viška radne snage. S druge strane, industrije poput tehnologije, finansija i maloprodaje bolje su pozicionirane da prihvate agentsku AI, jer su uspostavile robusne tehnološke i kulturološke okvire kroz prethodne digitalne transformacije. Agentska AI ima potencijal da poremeti tradicionalne poslovne modele, slično revoluciji interneta, dovodeći do uspona novih lidera dok bi stariji mogli posrnuti. Iako su koristi jasnije za neke industrije, prilike postoje u svim sektorima. Organizacije koje su konstantno ulagale u tehnologiju tokom godina već su ispred. Međutim, uz razumevanje trenutnih izazova i prilika, svaka kompanija može se pripremiti da iskoristi potencijal agentske AI.