U posljednjim godinama, urbani centri širom svijeta sve više koriste video nadzorne sustave s umjetnom inteligencijom (AI) kako bi unaprijedili javnu sigurnost. Ove napredne tehnologije se implementiraju u javnim prostorima radi nadzora aktivnosti u realnom vremenu, s ciljem da se potencijalni prijetnje otkriju prije nego što eskaliraju u štetne incidente. AI-om vođeni nadzor predstavlja značajan napredak u odnosu na tradicionalne metode, omogućavajući takve mogućnosti kao što su otkrivanje neuobičajenog ponašanja, prepoznavanje lica i prediktivna analiza kriminalnih aktivnosti. Glavna prednost ovih sustava leži u njihovoj sposobnosti da brzo i učinkovito analiziraju velike količine snimaka. Za razliku od ljudskih operatera, koji mogu doživjeti umor i imaju ograničenu sposobnost procesa više video izvora, AI algoritmi kontinuirano pregledavaju i procjenjuju sadržaj bez prekida. Korištenjem sofisticiranog prepoznavanja obrazaca, oni otkrivaju ponašajne anomalije koje mogu ukazivati na kriminalne namjere – poput zadrške na zabranjenim područjima, iznenadnih skupova ili radnji koje su neuobičajene za određeno mjesto. Rano prepoznavanje omogućava vlastima da brzo reagiraju, čime se potencijalno sprječavaju zločini ili njihova eskalacija. Prepoznavanje lica je još jedna važna funkcija mnogih AI nadzornih rješenja. Ova tehnologija usklađuje lica snimljena kamerom sa bazama podataka poznatih kriminalaca ili osoba od interesa, što olakšava bržu identifikaciju i hapšenje. U nekim gradovima, integracija s bazama podataka policije pojednostavljuje izdavanje upozorenja i odmah raspoređivanje osoblja, znatno poboljšavajući efikasnost policijskih službi u područjima koja su prihvatila ovu tehnologiju. Prediktivna analiza proširuje mogućnosti AI nadzora analizom historijskih podataka i ponašajnih obrazaca radi predviđanja potencijalnih kriminalnih aktivnosti. Ovlašteni mogu strateški raspoređivati resurse na visokorizičnim lokacijama ili u određeno vrijeme, usvajajući proaktivni pristup usmjeren na smanjenje kriminala i poboljšanje sigurnosti zajednice kroz prevenciju, a ne samo reakciju. Iako ovi sistemi donose mnoge benefite, široka uporaba AI nadzora izazvala je debate o privatnosti i građanskim slobodama.

Kritičari upozoravaju da sveprisutno praćenje narušava prava pojedinaca na privatnost u javnim prostorima te izaziva zabrinutost zbog prekomjerne mogućnosti vlade, zloupotrebe podataka i gubitka anonimnosti. Posebno, tehnologija prepoznavanja lica pokazala je pristranosti—često pogrešno identificira osobe boje kože i marginalizirane grupe—što dovodi do lažnih identifikacija koje mogu izazvati pogrešne sumnje ili hapšenja te narušiti povjerenje javnosti. Složene su i izazovi upravljanja podatcima; zaštita osjetljivih informacija od neovlaštenog pristupa ili problema s probojima je ključna. Osiguranje usklađenosti nadzora s pravnim i ljudskim pravima je od vitalnog značaja za uravnoteženje povećane sigurnosti s očuvanjem individualnih sloboda. Kao odgovor na to, neki gradovi su pokrenuli javne konzultacije i uključivanje stručnjaka u razvoj regulatornih okvira za korištenje AI u javnoj sigurnosti. Takve mjere uključuju ograničavanje nadzora na područja visokog rizika, propisivanje strogih limita za zadržavanje podataka i uspostavljanje neovisnih nadzornih tijela za praćenje usklađenosti i rješavanje žalbi. Transparentnost u pogledu mogućnosti i ograničenja tehnologije također je ključna za jačanje povjerenja javnosti. Zaključno, AI-om vođeni video nadzor pruža transformativne alate za urbanu sigurnost, omogućavajući neviđeni nadzor u stvarnom vremenu i sprječavanje zločina. Iako obećava značajna poboljšanja u učinkovitosti policije i sigurnosti građana, postavlja složene etičke i pravne izazove. Postizanje ravnoteže zavisi od konstantnog dijaloga među kreatorima politika, policijom, pružateljima tehnologije, civilnim društvom i javnošću. Promišljena regulacija i nadzor su neophodni za ostvarivanje koristi od AI nadzora, a da se pri tome ne naruše temeljna prava i slobode.