U posljednjim godinama, gradovi širom svijeta sve više integrišu umjetnu inteligenciju (UI) u sisteme video nadzora radi poboljšanja praćenja javnih prostora. Ovi napredni sistemi koriste sofisticirane algoritme za učenje na mašinama kako bi analizirali live video snimke u realnom vremenu, s ciljem da efikasnije prepoznaju sumnjivo ponašanje i sigurnosne prijetnje u poređenju s tradicionalnim metodama. Ova praksa uklapa se u širi trend primjene najnovije tehnologije za unapređenje urbane sigurnosti, rješavajući izazove upravljanja velikim i složenim populacijama gdje je pravovremeno otkrivanje incidenata ključno za prevenciju kriminala i zaštitu građana. Nadziranje uz podršku UI može istovremeno obrađivati velike količine podataka sa brojnobrojnih kamera, označavajući neobične aktivnosti za brzu reakciju policije ili drugih nadležnih službi. Velika prednost nadzora uz pomoć UI jeste njegova sposobnost da smanji ljudske greške i kašnjenja inherentna ručnom nadzoru. Operateri mogu biti umorni ili previdjeti važne događaje, dok algoritmi UI pružaju kontinuirani, nepokolebljivi nadzor bez distrakcija. Ova stalna analiza omogućava brže reakcije koje mogu spasiti živote u hitnim slučajevima poput terorističkih napada, nasilnih kriminala ili hitnih intervencija. Takođe, nadzor uz pomoć UI pruža mogućnost skaliranja i prilagođavanja: kako gradovi proširuju svoju nadzornu infrastrukturu, UI sistemi mogu biti nadograđeni i obučeni za prepoznavanje novih obrazaca prijetnji. Funkcije poput prepoznavanja lica, detekcije objekata i analize ponašanja dodatno pojačavaju njihovu sposobnost identifikacije sumnjivih osoba ili predmeta u javnim prostorima. Unatoč ovim prednostima, nadzor zasnovan na UI izaziva važne etičke i privatne zabrinutosti.

Zaštitnici privatnosti upozoravaju da masovni nadzor putem UI rizikuje masovnu kontrolu građana, narušavajući njihova prava na privatnost i slobodu kroz kontinuirano prikupljanje podataka i detaljno profiliranje bez pristanka. Kritičari također ističu moguće zloupotrebe, uključujući diskriminatorne pretnje prema određenim grupama na osnovu pristranih algoritama ili zloupotrebu tehnologija prepoznavanja lica. Nedostatak transparentnosti i odgovornosti u nekim implementacijama povećava zabrinutost, jer građani često nisu upoznati sa obimom nadzora ili načinom na koji se podaci skladište i koriste. Kao odgovor, stručnjaci i organizacije civilnog društva zagovaraju jasne regulatorne okvire i snažan nadzor kako bi se osiguralo da nadzor uz pomoć UI poštuje ljudska prava i etičke standarde. Mjere uključuju ograničenje prikupljanja podataka, osiguranje sigurne pohrane, transparentnost u korištenju UI tehnologija te uspostavljanje mehanizama za učešće javnosti i pravne zaštite od zloupotrebe. Neki gradovi su već počeli usvajati takve mjere—anonimizaciju podataka, ograničavanje pristupa osjetljivim informacijama i redovno provjeravanje pravičnosti i tačnosti UI sistema—istovremeno potičući javnu uključenost radi uravnoteženja tehnoloških prednosti i zaštite osnovnih sloboda. Kako se urbani prostori nastavljaju oslanjati na UI u sistemima javne sigurnosti, ove tehnologije pokazuju veliki potencijal za transformaciju sigurnosti. Međutim, njihov uspjeh zavisi ne samo od tehničke efikasnosti, već i od etičkih razmatranja, pravnih okvira i društvenog povjerenja. Neprekidna istraživanja, transparentno upravljanje i informisana javna diskusija bit će ključni za odgovornu primjenu video nadzora zasnovanog na umjetnoj inteligenciji širom svijeta.