Organi za sprovođenje zakona širom svijeta sve više implementiraju tehnologije umjetne inteligencije (UI) u svoje sisteme video nadzora kako bi poboljšali nadgledanje javnih prostora. Ovaj prelaz na nadzor vođen UI predstavlja veliki pomak u načinu rada vlasti u očuvanju javne sigurnosti i sprečavanju kriminalnih aktivnosti. Sistemi video nadzora s UI analiziraju užive prijenose u stvarnom vremenu, omogućavajući automatsko otkrivanje sumnjivog ponašanja i aktivnosti. Za razliku od tradicionalnih sistema koji se dosta oslanjaju na ljudske operatere koji gledaju više ekrana, UI može istovremeno obrađivati velike količine vizualnih podataka. Ovi sistemi koriste napredne algoritme za prepoznavanje neobičnih obrazaca, poput zadržavanja, naglih pokreta ili neovlaštenog ulaska u za to zonirane prostore, što bi inače moglo biti propušteno. Ključna značajka nadzora putem UI je tehnologija prepoznavanja lica. Ovi sistemi mogu skenirati lica u video zapisima i uporediti ih sa bazama podataka koje sadrže poznate osobe, uključujući osobe od interesa ili one sa važećim nalozima za hapšenje. Ova mogućnost omogućava brzo identifikovanje i lociranje osumnjičenih, što potencijalno omogućava organima reda da intervenišu prije eskalacije incidenata. Integracija UI također omogućava trenutačna upozorenja vlastima kada se otkrije moguća prijetnja. Ova brzina reakcije povećava šanse za sprječavanje incidenata ili brzo privođenje sumnjivih osoba, te doprinosi većoj sigurnosti zajednice zahvaljujući bržim reakcijama policije i smanjenju kriminalnih šteta. Unatoč ovim jasnim prednostima, primjena UI u video nadzoru izaziva značajne probleme u pogledu privatnosti i etike. Mnoge organizacije za građanska prava i zagovornici privatnosti upozoravaju da široka primjena nadzora može narušiti prava pojedinaca na privatnost i slobodu kretanja.

Obimno prikupljanje i analiza ličnih podataka, uključujući biometrijske detalje poput slika lica, nosi rizike vezane za sigurnost podataka i moguću zloupotrebu. Politički akteri, developeri tehnologije, pravni stručnjaci i javni sudionici trenutno vode rasprave o stvaranju robusnih etičkih smjernica i standarda zaštite podataka. Ovi okviri nastoje uravnotežiti koristi od UI poboljšane javne sigurnosti s potrebom zaštite prava na privatnost i sprečavanjem zloupotrebe tehnologije. Predloženi mjere uključuju ograničenje zadržavanja podataka, transparentnost u praksama nadzora te strogu kontrolu pristupa osjetljivim informacijama. Također se adresiraju zabrinutosti u vezi s pristrasnošću algoritama i tačnošću. Za to je ključno da sistemi UI ne ciljaju ili pogrešno identificiraju ljude na temelju demografskih faktora. Nastavno istraživanje fokusirano je na unapređenje pravičnosti i pouzdanosti kroz korištenje raznolikih skupova podataka i temeljita testiranja prije implementacije ovih alata. Ukratko, usvajanje UI sustava za video nadzor od strane zakonskih tijela pruža moćan alat za jačanje javne sigurnosti i bržu reakciju na prijetnje. Međutim, ovaj napredak mora biti praćen snažnim mjerama za zaštitu privatnosti, etičku primjenu i održavanje povjerenja javnosti. Kako se tehnologija UI razvija, kontinuirani dijalog među svim uključenim stranama bit će ključan za upravljanje složenim izazovima i prilikama koje ove inovacije donose u području nadzora i primjene zakona.