Svjetski gradovi sve više usvajaju videonadzorne sisteme bazirane na umjetnoj inteligenciji radi poboljšanja javne sigurnosti i bolje kontrole urbanih prostora. Ove napredne tehnologije koriste umjetnu inteligenciju za analizu uživo video snimaka u realnom vremenu, otkrivajući neobične ponude, identifikovanjem potencijalnih prijetnji i podrškom policijskim i sigurnosnim službama. Ova integracija predstavlja veliki pomak u upravljanju javnom sigurnošću, pružajući nove alate za prevenciju kriminala i brzu reakciju. Primarna prednost nadzornih sistema vođenih AI-jem jest njihova sposobnost da procesuiraju ogromne količine podataka izvan ljudskih mogućnosti. Za razliku od tradicionalnog nadzora, koji zahtijeva značajnu ljudsku radnu snagu i obično je reaktivan, sistemi bazirani na AI-u kontinuirano prate više kamera, analiziraju obrasce i odmah ističu sumnjive aktivnosti. Na primjer, mogu prepoznati nezaštićeni prtljag u aerodromima, neobične skupove ljudi ili sumnjive obrasce kretanja koji upućuju na kriminalne aktivnosti, omogućavajući bržu intervenciju koja može spriječiti eskalaciju krivičnih djela. Pored toga, AI poboljšan nadzor pomaže vlastima u identifikaciji osoba od interesa putem prepoznavanja lica i biometrijskih tehnologija. Ova mogućnost je korisna za praćenje osumnjičenika ili pronalazak nestalih osoba, čime se povećava efikasnost policije, optimizira raspodjela resursa i skraćuje vrijeme reakcije u hitnim slučajevima. Međutim, primjena AI nadzora u javnim prostorima izazvala je rasprave o privatnosti i etici. Kritičari upozoravaju da stalno praćenje narušava privatnost pojedinaca, stvarajući atmosferu trajnog nadzora koja bi mogla ugušiti slobodu izražavanja i promijeniti javno ponašanje. Postoje i zabrinutosti u vezi s čuvanjem podataka, pristupom istima i potencijalnom zloupotrebom. Etička pitanja obuhvataju tačnost i pravičnost AI algoritama, posebno tehnologija prepoznavanja lica.

Istraživanja su pokazala da postoji veća mogućnost pogrešnih identifikacija kod određenih demografskih skupina, što može dovesti do nepravednih sumnji ili diskriminacije. Ovi izazovi naglašavaju potrebu za transparentnošću, odgovornošću i temeljitim testiranjem u razvoju i primjeni AI nadzora. U odgovor na to, doneseni su pozivi od strane politika, tehnologija i grupa za zaštitu građanskih prava da se uvedu sveobuhvatni zakoni koji regulišu AI nadzor. Predloženi mjere uključuju stroge protokole za prikupljanje i čuvanje podataka, obavezne procjene utjecaja, informirano odobrenje građana i nezavisni nadzor radi osiguranja pravne i etičke usklađenosti te održavanja povjerenja javnosti. Istovremeno, neki gradovi traže uravnoteženi pristup koji omogućava iskorištavanje prednosti AI-a uz zaštitu pojedinačnih prava. Strategije uključuju ograničavanje nadzora na područja visokog rizika, anonimizaciju podataka kada je moguće, uključivanje zajednice u donošenje odluka i transparentnost u cilju informisanja javnosti o svrsi, mogućnostima i ograničenjima AI nadzora, čime se želi povećati razumijevanje i prihvatanje javnosti. Brzi napredak AI tehnologija donosi i prilike i izazove za upravljanje sigurnošću u urbanim sredinama. Kako gradovi žele biti pametniji i sigurniji, AI vođeni video nadzor igra ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti javne sigurnosti. Ipak, važno je pažljivo navigirati složeni spoj tehnoloških inovacija, briga za privatnost i etičke odgovornosti. Ukratko, AI prošireni video nadzor pruža moćne alate za praćenje javnih prostora, otkrivanje prijetnji i pomoć organima reda u realnom vremenu, obećavajući veću sigurnost i efikasnost djelovanja. Ipak, podiže i važne izazove u oblasti privatnosti i etike. Kontinuirani dijalog, promišljene regulative i transparentna implementacija će biti od ključnog značaja za iskorištavanje potencijala ovih tehnologija uz poštivanje prava pojedinaca i održavanje povjerenja društva.