Adrian Ward, iskusni vozač iz Austina, Texas, suočio se s iznenadnom dezorijentacijom prošlog novembra kada su Apple Maps prestale funkcionisati, što je pokazalo njegovu ovisnost o tehnologiji za navigaciju. Ovaj incident je istakao široko prisutnu zabrinutost da Internet negativno utiče na ljudsko pamćenje. Istraživanja su identifikovala fenomen nazvan 'digitalna amnezija', gdje pojedinci zaboravljaju informacije jer znaju da su one pohranjene digitalno. Press Univerziteta Oxford čak je istaknuo 'propadanje mozga', opisujući opadanje mentalne oštrine usljed trivijalne potrošnje sadržaja na mreži. Stručnjaci poput Danijela Schachtera sa Harvarda upozoravaju na alarmantne prognoze u vezi s gubitkom pamćenja usljed tehnologije. Dok neka istraživanja sugerišu da digitalni alati mogu ometati specifične performanse pamćenja—poput korisnika GPS-a koji se bore da se prisjete rute—nema čvrstih dokaza o značajnom opadanju kapaciteta pamćenja u cjelini. Tvrdnje da 'Google nas čini glupima' smatraju se pretjeranima od strane istraživača poput Elizabet Marsh. Sporastom alata umjetne inteligencije (AI), poput ChatGPT-a, pojavila su se nova pitanja o njihovom uticaju na pamćenje. Istraživači upozoravaju da bi chatboti mogli podsticati kognitivnu lenjost i doprinositi stvaranju lažnih sjećanja, kao što je slučaj sa 'deadbots'—digitalnim rekreacijama preminulih osoba koje mogu izražavati misli koje nikada nisu podelili. Koncept korišćenja Interneta kao spoljnog memorijskog banke dobio je značaj zahvaljujući studiji iz 2011.

godine Betsy Sparrow, koja sugeriše da ljudi sve više razmišljaju o Internetu kada traže odgovore, i da saznanje da će informacije biti sačuvane dovodi do lošijeg prisjećanja. Međutim, replikacione studije su dovele u pitanje pouzdanost ovih nalaza, zahtevajući strože istraživačke standarde. Ward ostaje zagovornik Sparrowovih nalaza, povezujući koncept transaktivnog pamćenja—deljenje znanja s drugima—s našim sve digitalnijim interakcijama. Ova kognitivna olakšica omogućava pojedincima da prebace zahtjeve pamćenja na uređaje, oslobađajući mentalni kapacitet za druge zadatke. Istraživanja pokazuju da jaka ovisnost o GPS-u može oslabiti prostorno pamćenje, odražavajući ranije nalaze da uzimanje fotografija može umanjiti zadržavanje sjećanja na te subjekte. Na kraju, kognitivna olakšica može biti korisna, omogućavajući bolje fokusiranje na druge zadatke. Ipak, studije otkrivaju da ljudi često pogrešno tumače informacije s Interneta kao svoje vlastito znanje, što može dovesti do prekomjerne sigurnosti u svoje pamćenje. Marshova istraživanja sugeriraju da način na koji je informacija predstavljena na mreži može podsticati poznatost i pogrešna shvatanja o ličnom znanju. Evolucijski pejzaž AI i pretraživača nastavlja da predstavlja izazove u vezi s tim kako percipiramo i koristimo naše pamćenje usred preopterećenja informacijama.