Adrian Ward, iskusan vozač iz Ostina, Texas, suočio se sa iznenadnom dezorijentacijom prošlog novembra kada su mu Apple Maps zakazale, otkrivajući njegovu zavisnost od tehnologije za navigaciju. Ovaj incident je istakao široko rasprostranjenu zabrinutost da Internet negativno utiče na ljudsku memoriju. Istraživanja su identifikovala fenomen nazvan "digitalna amnezija", gde pojedinci zaboravljaju informacije jer znaju da su one sačuvane digitalno. Oxford University Press je čak istakao "propadanje mozga", opisujući opadanje mentalne oštrine usled trivijalne potrošnje sadržaja na mreži. Stručnjaci poput Danijela Šaktera sa Harvarda upozoravaju na alarmantne prognoze u vezi sa gubitkom memorije zbog tehnologije. Dok neka istraživanja ukazuju na to da digitalni alati mogu oštetiti određena memorijska svojstva—kao što su korisnici GPS-a koji imaju problema da zapamte rute—ne postoji čvrst dokaz o značajnom opadanju sposobnosti pamćenja u celini. Tvrdnje da "Google nas čini glupim" smatraju se preuveličanima od strane istraživača poput Elizabet Marš. Sa porastom alata veštačke inteligencije (AI), kao što je ChatGPT, pojavili su se nova pitanja o njihovom uticaju na memoriju. Istraživači upozoravaju da bi chatbotovi mogli podstaći kognitivnu lenjost i doprineti stvaranju lažnih uspomena, kao što se može videti sa "deadbotovima"—digitalnim rekreacijama preminulih osoba koje mogu izražavati misli koje nikada nisu podelili. Koncept korišćenja Interneta kao spoljnog memorijskog banke dobio je na značaju zahvaljujući studiji iz 2011.

godine koju je sprovela Betsy Sparrow, koja sugeriše da ljudi sve više misle na Internet kada traže odgovore i da saznanje da će informacije biti sačuvane dovodi do slabijeg pamćenja. Međutim, replikacione studije su postavile pitanje pouzdanosti ovih nalaza, zahtevajući strože standarde istraživanja. Ward ostaje zagovornik Sparrowovih nalaza, povezujući koncept transaktivne memorije—deljenje znanja s drugima—sa našim sve digitalnijim interakcijama. Ova kognitivna "kanalizacija" omogućava pojedincima da prebace zahteve pamćenja na uređaje, oslobađajući mentalni kapacitet za druge zadatke. Istraživanja pokazuju da jak oslonac na GPS može oštetiti prostornu memoriju, odražavajući ranija saznanja da fotografisanje može smanjiti zadržavanje pamćenja tih subjekata. Na kraju, kognitivna "kanalizacija" može biti korisna, omogućavajući bolju koncentraciju na druge zadatke. Međutim, studije otkrivaju da ljudi često pogrešno smatraju informacije sa Interneta kao svoje vlastito znanje, što može dovesti do prekomernog poverenja u njihovu memoriju. Maršovi eksperimenti sugerišu da način na koji je informacija prikazana na mreži može podstaći uvide i pogrešne percepcije o ličnom znanju. Evolutivni pejzaž AI-a i pretraživača i dalje predstavlja izazove u vezi s tim kako percipiramo i koristimo svoju memoriju u kontekstu preopterećenja informacijama.