Porast videa generisanih putem umjetne inteligencije izazvao je značajne rasprave u industriji digitalnih medija, stavivši naglasak na hitne etičke brige. Kako napreduje tehnologija umjetne inteligencije, sve više utiče na način kreiranja, distribucije i konzumiranja videa, što pokreće lidere industrije, etičare i donosioce politika na razgovore o odgovornom korištenju i društvenim utjecajima. Primarna briga odnosi se na autentičnost videa napravljenih pomoću AI. Za razliku od tradicionalnog sadržaja napravljenog putem direktnih ljudskih napora—kao što su snimanje, animacija ili montaža—AI može falsificovati snimke, oponašati pojedince i manipulirati zvukom i slikama s neviđenom realnošću. To zamagljuje granicu između pravog i lažnog sadržaja, otežavajući gledateljima razlikovanje istine od obmana i ističući potrebu za očuvanjem povjerenja i integriteta u digitalnim medijima. Saglasnost predstavlja još jedno ključno pitanje. Konvencionalna produkcija videa zahtijeva dozvolu od osoba koje se prikazuju, ali AI videi često koriste podatke iz javnih arhiva ili sa društvenih mreža bez eksplicitnog pristanka. To postavlja etičke i pravne izazove, posebno kada se koristi lice ili identitet pojedinaca bez odobrenja na način koji može biti štetan ili obmanjujući. Trenutni pravni okviri imaju poteškoća s tim pitanjima, pa je potrebno uspostaviti nove smjernice koje će poštivati privatnost i prava na digitalno predstavljanje. Potencijalna zloupotreba takve tehnologije, posebno u kreiranju deepfake sadržaja, dodatno Komplicira etičke dileme.

Zlonamjerni akteri mogu iskoristiti videe generisane AI-jem za karakter assassinations, političku propagandu, prevaru i uznemiravanje, ugrožavajući reputaciju i društvenu stabilnost time što će narušiti povjerenje u medije i institucije. Suočavanje sa zloupotrebom stoga je prioritet u svim sektorima. Kao odgovor, stručnjaci zagovaraju uspostavljanje sveobuhvatnih standarda za korištenje AI videa, fokusirajući se na ključne mjere: prvo, uspostavljanje jasnih protokola za saglasnost radi osiguranja informisanog pristanka ili efektivnog anonimnog prikaza, štiteći prava pojedinaca; drugo, promicanje transparentnosti putem otkrivanja učešća AI u kreiranju ili izmjenama sadržaja, čime se pomaže publici da donosi informisane odluke i očuva vjerodostojnost; treće, implementacija snažnih alata za detekciju i prevenciju štetnog sadržaja, uz javne edukativne inicijative koje će povećati medijsku pismenost. Postizanje ovih standarda zahtijeva saradnju između tehnoloških developera, kreatora sadržaja, pravnih vlasti i civilnog društva radi stvaranja uravnoteženih regulativa koje će podsticati inovacije, a istovremeno štititi pojedince i javni interes. Donosioci odluka moraju navigirati između tehnoloških i etičkih izazova kako bi očuvali odgovornost i istinito komuniciranje. Kako uloga AI u kreiranju sadržaja raste, rješavanje ovih etičkih pitanja ključno je za zaštitu pojedinaca i zajednica te za održavanje povjerenja u digitalne medijske ekosisteme. Bez proaktivnih napora, videi generisani AI-jem mogu narušiti temeljne principe transparentnosti i odgovornosti. Gledajući u budućnost, posvećenost etičkim standardima za AI u medijima oblikovat će budućnost digitalnog pripovijedanja i razmjene informacija. Odgovorne prakse mogu iskoristiti kreativne i obrazovne prednosti AI-ja, istovremeno smanjujući rizike, te doprinijeti informiranijem i otpornijem društvu. Tekuće rasprave oko videa generisanih putem AI-a predstavljaju ključni trenutak u razvoju medijske tehnologije i etike, zahtijevajući promišljene akcije i odgovornost svih uključenih.