Porast video sadržaja generisanih veštačkom ili AI tehnologijom izazvao je značajne diskusije u industriji digitalnih medija, ističući hitne etičke brige. Kako napreduje AI tehnologija, sve više utiče na način na koji se video snimci stvaraju, distribuiraju i konzumiraju, što pokreće lidere industrije, etičare i pravne autoritete na razgovore o odgovornom korišćenju i društvenim implikacijama. Glavna briga odnosi se na autentičnost AI-generisanih video snimaka. Za razliku od tradicionalnog sadržaja koji se pravi kroz direktan ljudski trud—kao što su snimanje, animacija ili uređivanje—AI može da lažira snimke, oponaša osobe i manipuliše audio i vizuelnim sadržajem do neverovatnog nivoa realnosti. To briše granicu između pravog i falsifikovanog sadržaja, otežavajući gledaocima da razlikuju istinu od prevare i ističući potrebu za zaštitom poverenja i integriteta u digitalnim medijima. Saglasnost predstavlja još jedan važan problem. Tradicionalna produkcija video sadržaja zahteva dozvolu od osoba prikazanih na snimcima, dok AI video snimci često koriste podatke iz javnih arhiva ili sa društvenih mreža bez eksplicitnog odobrenja. Ovo izaziva etička i pravna pitanja, posebno kada se likovi pojedinaca koriste bez dozvole na načine koji mogu biti štetni ili obmanjujući. Trenutni pravni okviri teško se suočavaju sa ovim izazovima, pa su potrebne nove smernice koje će poštovati privatnost i prava na digitalnu reprezentaciju. Moguća zloupotreba takve tehnologije, posebno u pravcu kreiranja deepfake video snimaka, dodatno otežava etička razmišljanja.

Zlonamerni akteri mogu iskoristiti AI generisane snimke za ličnu diskreditaciju, političku propagandu, prevaru i uznemiravanje, ugrožavajući reputaciju i stabilnost društva ulaskom u sumnjive i opasne sfere. Stoga je sprečavanje zloupotrebe prioritet u svim sektorima. Kao odgovor, stručnjaci zagovaraju uspostavljanje sveobuhvatnih standarda za korišćenje AI videa, usredsređujući se na ključne mere: prvo, uspostavljanje jasnih protokola za saglasnost kako bi se obezbedilo da su dozvole informisane ili da je sadržaj adekvatno anonimizovan, štiteći prava pojedinaca; drugo, promovisanje transparentnosti kroz otkrivanje korišćenja AI u stvaranju ili izmeni sadržaja, omogućavajući publici da donese informisane zaključke i održavajući kredibilitet; treće, uvođenje snažnih alata za detekciju i prevenciju štetnog sadržaja, uz edukativne kampanje za podizanje medijske pismenosti. Ostvarenje ovih standarda zahteva saradnju između tehnoloških tvoraca, kreatora sadržaja, pravnih institucija i civilnog društva sa ciljem uspostavljanja uravnoteženih pravila koja će podsticati inovacije, a istovremeno štititi prava pojedinaca i opštu dobrobit. Političari i regulatori moraju prudentno da prepoznaju i reše tehničke i etičke složenosti radi održavanja odgovornosti i istinite komunikacije. Kako uloga AI u kreiranju sadržaja postaje sve značajnija, rešavanje ovih etičkih izazova od presudne je važnosti za zaštitu pojedinaca i zajednica, kao i za očuvanje poverenja u digitalne medijske ekosisteme. Bez aktivnih i proaktivnih mera, AI-generisani video snimci mogu narušiti temeljne principe transparentnosti i odgovornosti. Pogled u budućnost pokazuje da će posvećenost etičkim standardima za AI medije oblikovati budućnost digitalnog pripovedanja i razmene informacija. Odgovorne prakse mogu iskoristiti kreativne i obrazovne prednosti AI, istovremeno smanjujući rizike, doprinoseći informisanijem i otpornijem društvu. Kontinuirani dijalog o AI generisanim video sadržajima predstavlja ključni trenutak u razvoju medijske tehnologije i etike, tražeći promišljene akcije i odgovornost svih uključenih.