Tokom protekle godine, ohrabrivao sam svoje studente da se angažuju s umjetnom inteligencijom (AI), ili "pozovu AI na večeru", kako bi obogatili svoje razumijevanje i poboljšali pisanje eseja. Kao profesor engleskog jezika, želim da to vide kao vrijednu vježbu u različitim disciplinama. Zadatak "Večera s AI" uključuje studente koji diskutuju o eseju Ralfa Valda Emersona "Samopouzdanje" u grupama, praveći upite za chatbot poput ChatGPT-a, i zatim birajući onaj najzanimljiviji za predaju. Ovaj proces potiče studente da idu dalje od jednostavnih pretraga i izaziva dublje, otvorene razgovore. Nakon što generišu upit poput: "Možete li nam pomoći da bolje razumijemo vezu Ralfa Valda Emersona s romantizmom u njegovom eseju 'Samopouzdanje'?" studenti dobijaju i kritikuju odgovore chatbota. Reflektuju o tome što AI pokriva, što propušta, i kako njihovi upiti mogu biti poboljšani, njegovajući dinamičan dijalog koji se nastavlja kroz diskusije na času i informira njihovo pisanje eseja. Ova vježba služi za prikazivanje akademskog pisanja kao razgovora, što je praksa s kojom se mnogi studenti bore.

Zahtijeva vještine kao što su razumijevanje teme, angažiranje s mišljenjima drugih i evaluacija dokaza, što je ključno za intelektualnu istragu. Obično studenti vide znanje kao nešto vanjsko što im predaju profesori ili udžbenici. Ovaj zadatak, međutim, pomaže im da uče putem angažirajućeg dijaloga gdje mogu reagirati na, ispitivati i graditi na uvidima drugih, uključujući AI. Iako bismo ovo mogli raditi bez AI-a, chatbot ubrzava razgovor i pruža trenutnu povratnu informaciju, poboljšavajući obrazovno iskustvo. U svijetu gdje bi AI mogao postati integralan dio života, postoji zabrinutost da bi studenti mogli previše ovisiti o njemu. Međutim, kroz ovu vježbu, oni uče da koriste AI kako bi unaprijedili svoje razmišljanje umjesto da ga umanje. Također razgovaram sa svojim studentima o potencijalnim zamkama zloupotrebe AI-a, ali se ovaj pristup pokazao kao produktivan i zanimljiv način za integraciju AI-a u akademska istraživanja.