Kako AI postaje standardni alat u poslovanju, javlja se važno pitanje: Da li i dalje vršimo kritičko razmišljanje kada AI preuzima značajne zadatke?Ova pretraga nije samo teorijska; utiče na zadovoljstvo poslom i navodi nas da razmislimo o našim ulogama—da li smo zapošljeni da izvršavamo zadatke ili da razmišljamo? Istraživači sa Carnegie Mellon University i Microsoft Research anketirali su skoro 1. 000 radnika koji često koriste AI alate, otkrivajući promjene u obrascima razmišljanja na radnom mjestu. Njihovo istraživanje usredsredilo se na dva glavna područja: kada i kako radnici znanja angažuju kritičko razmišljanje uz generativni AI i faktore koji utiču na ove promjene u razmišljanju. Ključni nalazi su istaknuli povezanost između povjerenja u AI i kritičkog razmišljanja. Veće povjerenje u rezultate AI često dovodi do manje kritičke evaluacije. Nasuprot tome, profesionalci sa većim samopouzdanjem u vlastite vještine imali su tendenciju da detaljnije ispituju AI-generisani sadržaj, uprkos dodatnom trudu koji je bio potreban. Ovo predstavlja izazov: kako AI postaje pouzdaniji, naša sklonost da preispitujemo njegove rezultate može opasti, posebno kada je nadzor ključan. Istraživači su identifikovali specifične motive za kritičko razmišljanje, kao što su želja za poboljšanjem kvaliteta rada ili izbjegavanjem grešaka, ali su također primijetili prepreke. One uključuju nedostatak svijesti o sposobnostima AI, vremenska ograničenja i poteškoće u verifikaciji AI rezultata. Lev Tankelevitch iz Microsofta je primijetio da pojedinci možda ne kritički preispituju rezultate za zadatke male važnosti, potencijalno ostavljajući ih nepripremljenim za situacije velike važnosti gdje su kritičke vještine esencijalne. Priroda kritičkog razmišljanja se razvija, a generativni AI mijenja dinamiku u tri ključna područja: 1.

**Od prikupljanja informacija do verifikacije**: Dok AI efikasno prikuplja podatke, korisnici moraju osigurati njihovu tačnost. 2. **Od rješavanja problema do prilagođavanja odgovora**: Radnici znanja moraju prilagođavati AI-generisana rješenja specifičnim kontekstima. 3. **Od izvršenja zadataka do upravljanja**: Radnici sada nadgledaju zadatke koje je završio AI umjesto da ih direktno izvršavaju. Ove promjene će uticati na budućnost rada. Organizacije bi mogle morati kreirati nove uloge za nadzor, revidirati mjerne jedinice performansi kako bi vrednovale usmjeravanje i evaluaciju AI rezultata, te osigurati da rutinski kognitivni zadaci ne budu previše automatizovani na račun razvoja kritičkih vještina. Kako bi podstakli kritičko razmišljanje, budući AI interfejsi bi mogli morati da podstiču korisnike da kritički razmišljaju umesto da pasivno prihvataju informacije. Ova promjena bi mogla razviti kognitivne prakse koje angažuju korisnike da procjenjuju AI odgovore. Kao rezultat, osnovne vještine u radu sa znanjem se razvijaju. Stručnost u oblasti ostaje vitalna, ali sada mora koegzistirati sa sposobnostima u nadzoru AI, evaluaciji i integraciji. Ova tranzicija ne označava opadanje kritičkog razmišljanja; naprotiv, označava njegovu transformaciju. Uspon u radnom prostoru vođenom AI zavisiće od skladne ravnoteže između korištenja AI sposobnosti i očuvanja jedinstvenih ljudskih kritičkih vještina. Tankelevitch naglašava važnost AI kao partnera u razmišljanju, koji poboljšava produktivnost i donošenje odluka, ističući da će oni koji uspiju biti oni koji vješto integrišu AI i istovremeno očuvaju svoje sposobnosti kritičkog razmišljanja.