Prije nekoliko mjeseci priznao sam svom uredniku da mi AI povremeno pomaže u poliranju razgovora u Teams aplikaciji. Iako ne koristim AI za automatizaciju svih svojih zadataka, jer bi to bilo neetično, koristim alate poput Appleove inteligencije za rafiniranje rečenica i ispravljanje tipografskih grešaka. Ponekad sam diktirao poruke, transkribovao ih pomoću AI-a, a zatim koristio OpenAI-jev GPT-4 za lekturu. Ova metoda je daleko brža od tipkanja na mom telefonu i praktičnija nego traženje pristupne tačke za laptop. AI, kroz alate poput Gemini u Gmailu, postao je ključan u upravljanju mojim inboxom. Razmišljao sam o prikladnosti AI-a u ličnim prostorima poput e-pošte, ali sam na kraju prihvatio njegovu efikasnost. Na primjer, nedavna e-pošta upućena službeniku za odnose s javnošću naučne institucije u vezi s prezentacijom otkrića lijeka, bila je dorađena pomoću Gemini-a kako bi izrazila moj entuzijazam dok sam odbijao izvještavanje o tome.

Ovaj alat olakšava pisanje e-mailova, čak omogućavajući prilagođavanje tona, što smatram neprocjenjivim. Iako AI donosi prednosti, korištenje njega za zamjenu ličnih nota u komunikaciji, kao što je odbijanje prijedloga, ostaje problem. U mom poslu, odgovaranje na brojne prijedloge je preplavljujuće, što dovodi do neodgovorenih poruka. AI pomaže upravljati tim aspektima, iako može nedostajati ljudski dodir koji neki preferiraju, kako primjećuju stručnjaci poput Huseina Aanisa Khana. Unatoč etičkim razlozima, poput mogućnosti podrivanja primatelja porukama generisanim od strane AI-a, opravdavam korištenje AI-a jer omogućava više vremena za značajan rad. Na kraju, AI pomaže u tome da moje komunikacije budu efikasne, zadržavajući ljudski element, potičući povezanost unatoč korištenju AI-a u izradi poruka. To je ravnoteža etičkih razmatranja i efikasnosti, gdje ljudski dodir, iako pojačan, još uvijek prevladava u razmjenama.