Napredak umjetne inteligencije (AI) otvorio je mogućnosti za 'uskrsavanje' mrtvih, zamagljujući granicu između života i smrti. Kroz AI projekte, osobe koje su preminule mogu biti digitalno rekreirane, omogućavajući njihovim voljenima da s njima komuniciraju. Ovi projekti obično uključuju davanje informacija o preminuloj osobi AI alatki, koja obrađuje podatke kako bi imitirao osobnost te osobe i komunicirao s korisnikom. Neki projekti čak omogućavaju video interakciju s preminulom osobom. Dok neki tvrde da ove AI 'uskrsavanja' pomažu ljudima da se nose s tugom i pronađu zatvaranje, drugi izražavaju zabrinutost zbog psiholoških efekata i potencijalnih zamki korištenja takve tehnologije.

Kritičari ističu da dugotrajno korištenje može omesti proces žaljenja i spriječiti osobe da se pomire s odsutnošću preminule osobe. Također, postoje zabrinutosti za privatnost jer osobni podaci podijeljeni s ovim AI uslugama mogu biti pristupljeni od strane trećih strana. Pristalice AI usluga uskrsavanja vide ih kao sredstvo očuvanja životnih priča i popunjavanja praznine ostavljene tradicionalnim praksama prenošenja priča kroz generacije. Međutim, izražena je zabrinutost zbog utjecaja na okoliš AI alata, jer zahtijevaju velike podatkovne centre koji emitiraju visoke razine ugljika i stvaraju elektronički otpad. Iako su mnogi korisnici AI chatbotova voljni pokušati bilo što da se ponovno povežu s preminulim voljenima, važno je za lidere i znanstvenike da razmotre etičke implikacije i kakav svijet žele stvoriti. Pitanje da li je AI uskrsavanje nužnost ostaje otvoreno za raspravu.