Napredak umjetne inteligencije (AI) otvorio je mogućnosti za „uskrsnuće“ mrtvih, zamagljujući granice između života i smrti. Kroz projekte AI-a, pojedinci koji su umrli mogu se digitalno ponovno stvoriti, omogućujući njihovim voljenima da s njima komuniciraju. Ovi projekti obično uključuju pružanje AI alatu informacija o preminulom, a AI obrađuje podatke kako bi imitirao osobnost osobe i komunicirao s korisnikom. Neki projekti čak omogućuju video interakcije s preminulim pojedincem. Dok neki tvrde da ova AI „uskrsnuća“ pomažu ljudima da se suoče s tugom i pronađu zatvaranje, drugi izražavaju zabrinutost zbog psiholoških učinaka i potencijalnih opasnosti korištenja takve tehnologije.

Kritičari ističu da produženo korištenje može otežati proces žalovanja i spriječiti pojedince da se pomire s odsustvom preminulog. Tu su i zabrinutosti za privatnost, budući da osobni podaci podijeljeni s ovim AI uslugama mogu biti dostupni trećim stranama. Pristalice AI usluga uskrsnuća vide ih kao sredstvo za očuvanje životnih priča i popunjavanje praznine ostavljene tradicionalnim praksama prenošenja priča kroz generacije. Međutim, izražena je zabrinutost zbog utjecaja alata pokretanih AI-om na okoliš, jer zahtijevaju velike podatkovne centre koji emitiraju visoke razine ugljika i stvaraju elektronički otpad. Iako su mnogi korisnici AI chatbotova spremni isprobati bilo što kako bi se ponovno povezali s preminulim voljenima, važno je da lideri i znanstvenici razmotre etičke implikacije i vrstu svijeta koju žele stvoriti. Pitanje je li AI uskrsnuće nužnost ostaje otvoreno za raspravu.