Napredak tehnologije olakšao je stvaranje i kopiranje kreativnih radova, izazivajući zabrinutost oko prava intelektualnog vlasništva (IV). Generativni AI sustavi, iako ne stvaraju sadržaj od nule, generiraju nove izlaze kolažiranjem i rekombiniranjem podataka za obuku. Problem nastaje kada ti podaci uključuju materijale zaštićene autorskim pravima, što dovodi do mogućeg kršenja IV-a. Osim toga, regenerativni stil korištenja podataka često proizvodi rezultate slične podacima za obuku, zamagljujući granice između originalnih i reproduciranih kreacija. Kako se sposobnosti AI-a povećavaju, nužan je nijansiran pristup zakonima o IV kako bi se uhvatili u koštac s tim složenostima. Sam koncept intelektualnog vlasništva doveden je u pitanje jer AI zamagljuje granice između ljudske i strojne kreativnosti.

Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo oklijevaju pružiti zaštitu IV za radove generirane umjetnom inteligencijom, zahtijevajući veću ljudsku uključenost. Međutim, kako AI postaje sveprisutan u svakodnevnim aktivnostima, sve je teže razdvojiti ljudski doprinos od rezultata generiranih strojem. Budućnost postavlja pitanja o relevantnosti IV-a i hoće li postati zastarjela u svijetu preplavljenom rezultatima generiranim umjetnom inteligencijom. Pronalaženje sofisticiranog i uravnoteženog pristupa koji poštuje postojeća prava IV-a, a istovremeno osigurava inovacije, ključno je. Evolucija značenja intelektualnog vlasništva još je u ranoj fazi.