U nedavnom eseju za New York Times, Dario Amodei, izvršni direktor Anthropic-a, izrazio je zabrinutost zbog prijedloga kojeg podržavaju Republikanci o nametanju desetogodišnje zabrane za regulaciju umjetne inteligencije na državnom nivou. Ovaj moratorij dio je šire legislative o poreznim olakšicama koje podržava administracija bivšeg predsjednika Trumpa, a namijenjen je da spriječi rastuće državne napore u regulaciji AI na nacionalnoj razini. Amodei je kritizirao ovu zabranu kao previše pojednostavljenu i nedovoljno nijansiranu da bi odgovorila na brzo evoluirajuće složenosti umjetne inteligencije. Tvrdio je da desetogodišnji moratorij ne bi samo ometao mogućnosti pojedinačnih država da inoviraju i odgovorno reguliraju AI, već bi i zakomplicirao izradu kohezivne nacionalne politike usklađene s brzo mijenjajućim tehnološkim i etičkim okruženjem. Onemogućavanje državama da uspostave vlastite okvire moglo bi nenamjerno usporiti razvoj naprednijih i promišljenijih modela upravljanja koji su ključni za učinkoviti nadzor AI. Umjesto totalne zabrane, Amodei zagovara mjereniji pristup usredotočen na savezne standarde transparentnosti. Takvi standardi zahtijevali bi od tvoraca AI modela da otkriju metode testiranja i strategije ublažavanja rizika, posebice one relevantne za nacionalnu sigurnost. Cilj ove transparentnosti je osigurati da se AI sustavi budu rigorozno procijenjeni s aspekta sigurnosti i etike prije njihove primjene u javnim ili osjetljivim domenama. Amodei je naglasio da kompanije za razvoj AI imaju ključnu odgovornost da osiguraju sigurnost i pouzdanost svojih modela prije nego što budu pušteni u javnost.

Napomenuo je da je Anthropic, uz OpenAI i Google DeepMind, volontirano usvojio neka pravila o otkrivanju informacija o internim istraživanjima, testiranjima i procjenama sigurnosti, čime pokazuju posvećenost odgovornom razvoju AI. Međutim, istaknuo je da volonterske mjere možda neće biti dovoljne s obzirom na to da modeli umjetne inteligencije postaju složeniji i da se korporativni interesi mijenjaju, te je sugerirao da će možda biti potrebna formalna legislativa za institucionalizaciju transparentnosti i odgovornosti. Bez takvih zakona, motivi kompanija mogli bi odstupati od prioriteta javne sigurnosti, čime se riskira neetička primjena AI. Rasprava o regulaciji umjetne inteligencije pojačava se uslijed brzih tehnoloških napredaka, stvarajući nove izazove za kreatore politika koji moraju balansirati između inovacija i javne sigurnosti. Moratoriji podržani od strane Republikanca nastoje spriječiti fragmentaciju državnih zakona koji bi mogli ometati usklađivanje i inovacije, ali kritičari poput Amodeija upozoravaju da uniformni pristupi riskiraju zanemarivanje složenih izazova koje skriva AI. Njegov esej poziva na uravnotežen okvir regulative koji će podsticati inovacije, a istovremeno zahtijevati transparentnost i sigurnosne protokole. Ova strategija želi iskoristiti prednosti AI, a istovremeno zaštititi sigurnost i etiku, te odražava opći konsenzus da je suradnja federalnih, državnih, industrijskih i javnih aktera neophodna za usklađivanje politika s brzim razvojem AI. Ovaj problem odražava širu političku dilemu širom svijeta: upravljanje disruptivnim tehnologijama koje se razvijaju brže od zakonodavstva. Fleksibilne regulative u kombinaciji s proaktivnim zahtjevima za transparentnošću mogu ponuditi obećavajući put naprijed. Ukratko, Dario Amodei ističe složenost upravljanja AI-jem, pozivajući kreatore politika da preispitaju sveobuhvatne zabrane koje mogu ometati ključne inovacije u regulaciji. Zalažući se za saveznu obavezu na polju transparentnosti i odgovornosti kod tvoraca AI modela, njegov stav teži stvaranju sigurnijeg i pouzdanijeg okruženja za AI, koje će uravnotežiti tehnološki napredak s društvenom dobrobiti.