Prevara u prehrani odvaja do 50 milijardi dolara godišnje iz globalne prehrambene industrije i prijeti javnom zdravlju. Blockchain, kada se dosljedno i realno primjenjuje, nudi održivo rješenje za ovaj prikriveni kriminal. Međutim, izazovi poput visokih troškova, skalabilnosti, interoperabilnosti, problema s integracijom, pitanja privatnosti, nejasnih regulatornih smjernica i sporog usvajanja od strane zainteresiranih strana ometaju široku implementaciju. David Carvalho, izvršni direktor Naoris Protoka, ističe da prevara u prehrani, iako predstavlja mali dio od 12 triliona dolara vrijednog globalnog sektora hrane, predstavlja veliki problem usporediv s bruto domaćim proizvodom male nacije poput Malte. Organizacija za hranu i poljoprivredu definira prevaru u prehrani kao namjerno obmanjivanje u pogledu kvaliteta ili sadržaja hrane, uključujući praksu poput pogrešnog označavanja, krađe, krivotvorenja i razrjeđivanja. Istaknuti slučajevi uključuju onečisćenje mlijeka melaminom u Kini, prodaju konjskog mesa kao govedine u Evropi te razrjeđivanje maslinovog ulja jeftinijim uljima. Financijski utjecaj je ogroman, ali šteta po ugled, regulatorni troškovi, pravni sporovi i gubitak povjerenja potrošača dodatno pojačavaju posljedice. Skandal s melaminom 2008. godine u Kini, koji je ozlijedio više od 300. 000 beba, ističe razorne ljudske posljedice. Temujin Louie, izvršni direktor Wanchain-a, primjećuje da prehrambena prevara stvara začarani krug: strah od bolesti narušava povjerenje potrošača, šteti prodaji i ugrožava legitimne biznise, što dovodi do slabijeg sustava prehrambene industrije. Kompleksnost i neprozirnost globalnih lanaca snabdijevanja, posebno ranjivih hladnih lanaca, omogućavaju prevaru jer se kompromitirani proizvodi mogu neopaženo plasirati kao svježi. Prevara ne pogađa samo luksuzne proizvode, već i osnovne namirnice poput mlijeka, začina, plodova mora, organskih proizvoda, meda i sokova. Fragmentirani sustavi podataka, koje Carvalho naziva "informacionim otocima", narušavaju celovitu vidljivost, omogućavajući da se prevarantski proizvodi circuliraju neprimijećeno. Blockchain pruža obećavajuće rješenje kroz decentralizaciju — osiguravajući da nijedna strana ne kontrolira podatke — i nemjenju- vost — sprječavajući promjenu podataka nakon što su zabilježeni. Selektivna transparentnost dopušta dijeljenje osjetljivih informacija samo ovlaštenim zainteresiranim stranama, dok pametni ugovori automatiziraju procese i provode sporazume. Kriptografija štiti knjigu zapisa, a integracija senzora Interneta stvari (IoT) stvara neosporno provjerljive tragove revizije, što je ključno za očuvanje integriteta hladnih lanaca. Praktične primjene potvrđuju potencijal blockchaina.

Walmart, u partnerstvu s IBM-om, koristi Hyperledger Fabric za praćenje svinjetine u Kini i manga u SAD-u, smanjujući vrijeme praćenja s dana na sekunde. Kompanije poput TE-Food, Provenance, Nestlé, Carrefour i Seafood Souq istražuju blockchain za povećanje transparentnosti i sigurnosti hrane. Louie ističe paradigmatski pomak od oslanjanja na posrednike i papirnatu dokumentaciju prema sistemima provjerljivih podataka, dok Carvalho naglašava da povećana vidljivost i mogućnost revizije djeluju kao odvraćanje od prijevara. Unatoč obećanju, blockchain se suočava s velikim preprekama: skalabilnošću, troškovima, integracijom s postojećim sustavima i brigom za podatke ("sve što uđe, to i izađe"). Blockchain osigurava integritet podataka samo kad su podaci već na lancu; no, vanjski izvori podataka—kao što su oracle-i ili IoT uređaji—podložni su manipulaciji i kvarovima. Ručno unos podataka nosi rizik od pogrešaka ili manipulacije, što i dalje ostaje izazov za precizno unošenje podataka. Privatnost i regulatorni izazovi i dalje postoje jer lanac snabdijevanja hranom obrađuje osjetljive podatke koje kompanije ne žele otkriti. Privilegirane blockchain platforme i selektivna transparentnost mogu riješiti pitanje privatnosti, ali zahtijevaju jasnu upravljačku strukturu i protokole pristupa podacima. Regulatorni okviri su u razvoju, a sveobuhvatno uključivanje zainteresiranih strana od suštinskog je značaja. Louie preporučuje praktičan pristup fokusiran na jasno definirane slučajeve primjene da bi se demonstrirala vrijednost blockchaina, uz snažne modele upravljanja, posebno u konzorcijskim blockchainima. Carvalho naglašava da tehnologija sama po sebi nije dovoljna—potrebno je redizajnirati poslovne procese, ulagati u obuku i upravljanje promjenama te razvijati kulturu suradnje i dijeljenja podataka. Gledajući u budućnost, integracija blockchaina s IoT-om, umjetnom inteligencijom (AI), pametnom ambalažom, robotikom, brzim testiranjima i digitalnim certifikatima otvara obećavajući put za očuvanje integriteta hrane. IoT senzori pružaju podatke u realnom vremenu i neosporno, AI analizira podatke za otkrivanje anomalija i optimizaciju logistike, a ove tehnologije zajednički povećavaju sigurnost hrane i održivost. Infrastruktura za borbu protiv prevara u prehrani daje i širu korist — poboljšanje operativne efikasnosti, smanjenje bacanja hrane i potvrdu održivosti. Rješenja zasnovana na blockchainu stječu sve veću popularnost širom sektora, uz pilot-projekte koji generiraju uvide, formiranje industrijskih konzorcija i razvijanje standarda. Potencijalne nagrade uključuju bolju sigurnost hrane, niže gubitke, povećano povjerenje potrošača i održiv, pravičan i otporniji globalni prehrambeni sistem. Iako je prevara u prehrani raširena, ona nije nepobjediva. Promišljena primjena i integracija blockchain tehnologije mogu uspostaviti sloj povjerenja potreban za učinkovito suzbijanje problema od 50 milijardi dolara godišnje.