U brzojz evoluirajućem području umjetne inteligencije, američki su sudovi naišli na neviđene izazove u uključivanju AI tehnologija u sudske procese. Nedavni slučaj u Feniksu, Arizona, ističe ovo pitanje prikazujući i prednosti i duboke etičke složenosti korištenja AI-a u pravnom sustavu. Slučaj se odnosio na optuženika koji je osuđen na 10, 5 godina zatvora zbog ubojstva iz nehaja, a posebnost je bila u korištenju videa kojeg je generirala umjetna inteligencija prilikom izricanja presude. Taj video prikazivao je žrtvu, Christophera Pelkeyja, koji je navodno opraštao svog ubojicu, a napravila ga je Pelkeyjeva obitelj. Bio je to jedan od prvih primjera kada je sadržaj generiran AI-jem prikazan kao dio izjave o utjecaju na žrtvu. Sudac presjednik pohvalio je taj video zbog emocionalnog utjecaja, no obrana je podnijela žalbu tvrdeći da je oslanjanje na sadržaj koji je stvorila umjetna inteligencija neprikladno i da je to moglo nepravedno utjecati na presudu. Ta žalba istaknula je rastuću raspravu o ulozi AI-a u sudovima i hitnoj potrebi za jasnim sudskim smjernicama. Primjer u Feniksu dio je šireg trenda: sudovi diljem zemlje eksperimentiraju s AI-jem i virtualnim tehnologijama. Na Floridi je sudac koristio virtualnu realnost za rekonstrukciju mjesta zločina radi šireg uvida za porotu, nudeći uranjajuće iskustvo, dok je u New Yorku korišten avatar umjetne inteligencije za predstavljanje službenih sudskih argumenata, čime se ilustrira potencijalna uloga AI-a u pravnom zagovaranju. Unatoč tim inovacijama, stručnjaci upozoravaju na nekritično prihvaćanje AI-a u pravdi. Uvjerenost sadržaja generiranog AI-jem može manipulirati emocijama i percepcijama, što izaziva zabrinutost zbog pojačavanja nejednakosti, posebno za optuženike koji nemaju resurse za učinkovito osporavanje AI dokaza ili argumenata. Također se javljaju pitanja o autentičnosti i integritetu svjedočanstava koje proizvodi AI, dovodeći u pitanje pojam iskaza pravih ljudskih svjedoka i rizik od pogrešne prezentacije, čime se ugrožava pravičnost i istina u sudskom procesu. Kao odgovor, neke jurisdikcije aktivno oblikuju smjernice i mehanizme nadzora.

Na primjer, Vrhovni sud Arizone osnovao je poseban odbor za kreiranje standarda za korištenje AI-a u sudskim postavkama, s ciljem uravnoteženja koristi AI-a s potrebom za pravdom, transparentnošću i ravnopravnošću. Pravna zajednica i dalje raspreda ključna pitanja: Kako sudovi mogu provjeriti autentičnost AI-jem generiranih dokaza?Koje mjere osiguravaju sprječavanje manipulacije ili pristranosti?Kako osigurati da integracija AI-a ne stvori nepravdu za marginalizirane ili manje resurse imajuće strane? Rješavanje ovih pitanja od vitalnog je značaja jer uloga pravde ne obuhvaća samo pružanje pravde, već i održavanje povjerenja javnosti u pravni sustav. Dok AI nudi mogućnosti za poboljšanje sudskih postupaka, nepravilno upravljanje riskira narušavanje integriteta sustava. Ukratko, slučaj u Feniksu s ubojstvom iz nehaja ilustrira pionirski, ali i kontroverzan, način primjene AI-a u sudnicama. Kako sadržaji generirani AI-jem postaju dio pravnih argumenata i izjava žrtvi, sudovi moraju pažljivo navigirati složenim etičkim, pravnim i ravnopravnim pitanjima. Suradnja sudaca, odvjetnika, tehnologa i etičara od ključne je važnosti za razvoj politika koje će iskoristiti prednosti AI-a uz očuvanje pravičnosti i pravde. Neprestani dijalog i poduhvati u državama poput Arizone pružaju model odgovorne integracije AI-a u sudske procese diljem SAD-a i šire u nadolazećim godinama.