Ljudi su uvijek migrirali — ne samo kroz fizičke prostore, već i kroz promjene u radu i razmišljanju. Svaka velika tehnološka revolucija izazvala je takve migracije: od polja do tvornica, od mišića do strojeva, od analognih navika do digitalnih refleksa. Ove promjene nisu mijenjale samo naš rad, već i naš identitet i osjećaj vrijednosti. Uvijek iznova, povijest nam donosi primjere takvih migracija. S Revolucije industrije do digitalnog doba, strojevi su stalno zahtijevali nove vještine, institucije i narative o doprinosu, stvarajući nove pobjednike i ostavljajući druge iza sebe. **Promjena okvira: IBMova "Kognitivna epoha"** U oktobru 2015. godine, direktorka IBM-a Ginni Rometty najavila je "Kognitivnu eru" na Gartnerovoj konferenciji. Ovo nije bila samo marketinška kampanja, već i strateški smjer i signal tehnološkoj industriji o novoj fazi računanja. Za razliku od ranijih programabilnih sistema koji su radili strogo po ljudski kodiranim pravilima, kognitivni sistemi uče, prilagođavaju se i poboljšavaju vremenom putem strojnog učenja i obrade prirodnog jezika. Oni inferiraju, sintetiziraju i komuniciraju. Srce ove vizije bio je IBM-ov Watson, poznat po tome što je 2011. pobijedio ljudske šampione u *Jeopardy!* Međutim, pravo obećanje Watsona bilo je pojačavanje ljudskog INTELIGENcIje — pomagao je doktorima analizirati hiljade kliničkih istraživanja ili advokatima u analizi sudskih slučajeva, djelujući kao kognitivni suputnik, a ne kao zamjena. Ova promjena u fokusiranju naglasila je partnerstvo iznad automatizacije, promovišući "pojačanu inteligenciju" umjesto "umjetne". No, implicitno je priznala da je kognitivni rad — nekada domena bijelih kravata — sada ranjiv na automatizaciju. Kao što je parni stroj zamijenio fizički rad, tako je i kognitivno računanje počelo ugrožavati jezike, dijagnozu i prosuđivanje. Ova objava bila je optimistična i realistična: zamišljala je budućnost u kojoj će ljudi i strojevi raditi zajedno, ali i onu u kojoj će biti potrebna nova migracija vrijednosti u područja s kojima se strojevi teško nose — od značenja do emocionalnih rezonanci i etičkog razmišljanja. Najavila je sljedeću veliku migraciju, ne tijela, već umova — izazivajući ne samo vještine, već i sam identitet. **Prva velika migracija: od polja do tvornice** Da bismo shvatili jedinstvenost današnje kognitivne migracije, kratko ćemo se osvrnuti na prošle migracije. Revolucija industrije pokrenula je prvu veliku migraciju rada — od ruralnog, seoskog rada do industrijskih tvornica. Parni strojevi i mehanizacija istjerali su milione ljudi u gradove, pretvarajući lokalni, sezonski, fizički rad u dodijeljen, specijaliziran i efikasan rad. Ova tranzicija promijenila je i identitet pojedinca: kovači i ciplari postali su dio industrijskih strojeva, pod satnicom i smjenskog rada. Vještine, rutine i društvene hijerarhije prilagodile su se. Ustanove su se proširile: obrazovanje je bilo prilagođeno za stvaranje pismenih industrijskih radnika, radni zakoni su se mijenjali, sindikati osnivani, gradovi su rasli često u kaosu.

Bila je to traumatična, ali temeljna transformacija svijeta oblikovanog strojevima. Uočio se obrazac: tehnologija potiskuje, društvo se prilagođava — ponekad polako, ponekad nasilno — dok ne postignu novi balans. Revolucija industrije zahtijevala je naše tijelo; sljedeća će zahtijevati naš um. **Digitalna revolucija: od tvornice do ureda** Od sredine 20. stoljeća do 1990-ih, računari su opet preoblikovali rad — zamijenivši mehaničke zadatke obradom informacija i simboličkim manipulacijama. Uredski radnici postali su analitičari podataka; dizajneri, digitalni arhitekti. Rad je prešao iz tvornica u uredske prostore, a zatim u naše džepove. Rad znanja postao je dominatan i aspirativan; računari i proračunske tablice novi su alati. Ova migracija redefinirala je produktivnost na kognitivnoj razini — memorija, organizacija, apstrakcija — i stvorila nejednakosti između onih koji su majstori digitalnih alata i onih koji su ostali iza njih. Ustanove su se brzo prilagodile: škole su počele podučavati "vještine 21. stoljeća", kompanije su reorganizovale radne procese, a profesionalni identitet pomaknuo se sa radnika na radnika znanja. Iako je manje traumatična od Revolucije industrije, ostavila je duboke promjene. **Sada: Najdublja migracija** Kako ulazimo dublje u 21. stoljeće, čak i rad znanja suočava se s automatizacijom. Trenutna kognitivna migracija izaziva temeljno uvjerenje da je nemoguće zamijeniti — našu racionalnu svjesnost. AI nas tjera da se okrenemo našim jedinstvenim ljudskim snagama: kreativnosti, etici, empatiji, smislu i duhovnosti. Ova migracija je duboka jer nas prisiljava ne samo na preživljavanje promjene već i na ponovno otkrivanje našeg identiteta izvan produktivnosti i redefiniranje naše prave vrijednosti. **Ubrzane promjene i skraćena adaptacija** Svaka tehnološka migracija ubrzavala se: Revolucija industrije trajala je preko stoljeća; Digitalna je skraćena na desetljeća; a sada, kognitivna se odvija u godinama. Na primjer, veliki jezični modeli (LLM) od akademskih eksperimenata do radnih alata razvijali su se manje od pet godina. William Bridges je 2003. primijetio da ubrzane promjene izazivaju našu sposobnost tranzicije; danas je taj izazov još veći. Razvoj hardvera prati isti trend: CPU-ovi su izvršavali naredbe serijski, oslanjajući se na ljudski kodirane upute; GPU-ovi danas izvode masovno paralelne zadatke i uče iz podataka — ubrzavajući računanje. Nvidia to naziva "ubrzanim računarstvom. " **Egzistencijalna migracija** Nekada su tehnološke promjene trajale generacijama; sada se događaju unutar karijera ili desetljeća. Ova promjena zahtijeva ne samo nove vještine već i duboku preispitivanje onoga što nas čini ljudima. Ne možemo se više osloniti samo na učenje novih alata ili rutina — moramo migrirati prema područjima gdje naše ljudske snage, poput kreativnosti, etike i smisla, definiraju nas. Naš put prema otkrivanju suštine izvan automatizacije je ubrzan: istina o ljudskoj prirodi, kada inteligencija više nije jedinstvena karakteristika koju možemo isključivo smatrati našom.