Ljudi su oduvijek migrirali—ne samo kroz fizičke prostore, već i kroz promjene u radu i razmišljanju. Svaka veća tehnološka revolucija izazvala je takve migracije: od polja do tvornica, od mišića do strojeva, od analognog prema digitalnom. Ove promjene transformirale su ne samo naš rad već i naš identitet te osjećaj vrijednosti. Zanimljiv primjer ranog 20. stoljeća ilustrira to: 1890. godine, preko 13. 000 američkih tvrtki gradilo je kočije na konjsku pogon, a do 1920. njih manje od 100 ostalo je na tržištu. U jednoj generaciji, cijela industrija nestala je, raseljavajući milijune radnika, razbijajući zanate, preoblikujući život u gradovima i omogućavajući masovnu kontinentnu mobilnost. Tehnološki napredak ne traži pristanak. Danas, dok umjetna inteligencija napreduje, ljudi se susreću s kognitivnom migracijom. Ova se promjena događa rjeđe kroz fizičko kretanje, a više kroz mentalne procese—od zadataka koje strojevi brzo svladaju, prema područjima koja zahtijevaju ljudsku kreativnost, etičko razmišljanje i emocionalni uvid. Povijest je prepuna takvih migracija. Od industrijske revolucije do digitalne ere, strojevi su stalno zahtijevali nove vještine, ustanove i narative o doprinosu, stvarajući nove dobitnike i ostavljajući druge iza sebe. **Okvirna promjena: IBMova “Kognitivna Era”** U listopadu 2015. , CEO IBM-a Ginni Rometty najavila je “Kognitivnu Eru” na konferenciji Gartnera. To nije bio samo marketinški potez, već strateški smjer i signal tehnološkoj industriji o novoj fazi računarstva. Za razliku od ranijih programabilnih sustava koji su radili strogo po ljudski kodiranim pravilima, kognitivni sustavi uče, prilagođavaju se i poboljšavaju tijekom vremena putem strojskog učenja (ML) i obrade prirodnog jezika (NLP). Oni zaključuju, sintetiziraju i komuniciraju. Središnja figura te vizije bio je IBM-ov Watson, poznat po tome što je pobijedio ljudske prvake u *Jeopardyu!* 2011. Međutim, pravo obećanje Watsona bilo je u pojačavanju ljudskog umijeća—pomoći liječnicima u analizi tisuća kliničkih istraživanja ili asistentima odvjetnicima u analizi sudskih presuda—dajući mu ulogu kapetan-sustava, a ne zamjene. Ovaj novi okvir isticao je partnerstvo nad automatikom, promovirajući “nadograđenu inteligenciju” umjesto “umjetne”. No, implicitno je priznavao da je kognitivni rad—nekada domena bijelih ovratnika—sada ugrožen automatizacijom. Kao što je parni stroj zamijenio tjelesni rad, kognitivno računalo počinje prodirati u jezik, dijagnostiku i prosuđivanje. Ova najava bila je optimistična i realistična: zamisao je budućnosti u kojoj ljudi i strojevi poboljšavaju jedno drugo, ali i u kojoj će biti potrebne nove migracije vrijednosti u područja u kojima se strojevi bore—u smislu značenja, emocionalnom rezoniranju i etičkom razmišljanju. Ova najava najavila je sljedeću veliku migraciju—ne tijela, već umova—izazivajući ne samo vještine, već i sam identitet. **Prva velika migracija: od polja do tvornice** Da bismo shvatili jedinstvenost današnje kognitivne migracije, moramo kratko podsjetiti na prošle migracije. Industrijska revolucija pokrenula je prvu veliku promjenu rada—od ruralnog poljoprivrednog rada do industrijskih tvornica. Parna snaga i mehanizacija raselile su milijune u gradove, pretvarajući lokalni, sezonski i fizički rad u režirane, specijalizirane i efikasne procese. Ova je tranzicija promijenila identitet pojedinca: metalci i obućari postali su dijelom industrijskih strojeva, reguliranih satnicama i smjenama.

Vještine, rutine i društvene hijerarhije promijenile su se. Ustanove su se prilagodile: obrazovanje je prošireno da bi odgojilo pismene industrijske radnike, radni zakoni prilagođeni, sindikati osnovani, a gradovi ubrzano rasli, ponekad kaotično. Bila je to trauma, ali i temelj za moderni svijet oblika strojeva. Jasni se obrazac pojavio: tehnologija zamjenjuje, a društvo se prilagođava—ponekad polako, ponekad burno—dok ne dođe do novog ravnoteže. Industrijska revolucija tražila je naša tijela; sljedeća će tražiti naš um. **Digitalna revolucija: od tvornice do ureda** Sredinom 20. stoljeća do 1990-ih, računala su oblikovala ponovno radno mjesto, zamjenjujući mehaničke zadatke obradom podataka i simboličkim manipulacijama. Upravitelji su postali analitičari podataka; dizajneri, digitalni arhitekti. Rad se preselio iz tvornica u urede, a na kraju i u naše džepove. Znanje je postalo dominantno i aspirativno, uz računala i proračunske tablice kao nove alate. Ova je migracija redefinirala produktivnost kognitivno—memorijom, organizacijom, apstrakcijom—stvarajući nejednakosti između onih koji su usvojili digitalne alate i onih koji su zaostali. Ustanove su se prilagodile: škole su nastavile podučavati “vještine 21. stoljeća”, tvrtke su reorganizirale radne procese, a profesionalni identitet prešao je s radnika na znanja. Promjena je bila manje traumatična nego kod industrijske revolucije, ali jednako duboka. **Sada: Najdublja migracija** Kako napredujemo dublje u 21. stoljeće, čak i znanje je pod prijetnjom automatizacije. Trenutna kognitivna migracija izaziva temeljno uvjerenje da su nezamjenjivi naši razum, naša racionalna snaga. AI nas tjera da se okrenemo prema našim jedinstvenim ljudskim snagama: kreativnosti, etici, empatiji, značenju i duhovnosti. Ova je migracija duboka jer nas tjera ne samo da preživimo promjenu, već i da ponovno otkrijemo svoj identitet izvan produktivnosti i da redefiniramo svoju pravu vrijednost. **Ubrzane promjene i skraćeni proces prilagodbe** Svaka tehnološka migracija ubrzavala je. Industrijska revolucija trajala je više od stoljeća; digitalna je skučila to na desetljeća; a sada, kognitivna migracija odvija se u godinama. Na primjer, velike jezične modele (LLMs) od akademskih eksperimenata do radnih alata prošle su manje od pet godina. William Bridges 2003. primijetio je da ubrzane promjene izazivaju našu sposobnost tranzicije; današnje ubrzanje pojačava taj izazov. Razvoj hardvera odražava ovo: CPU-ovi su izvršavali naredbe sekvencijalno, oslanjajući se na ljudski kod, dok danas GPU-i izvršavaju masovno paralelne zadatke i uče iz podataka—ubrzavajući računarstvo. Nvidia to naziva “ubrzanim računarstvom”. **Egzistencijalna migracija** Tehnološke promjene nekada su trajale cijele generacije; sada se događaju u godinama ili unutar karijera. Ova promjena traži ne samo nove vještine, već duboku preobrazbu onoga što nas čini čovjekom. Za razliku od prošlih epoha, ne možemo se samo naučiti novim alatima ili rutinama—moramo migrirati prema područjima gdje nas definiraju ljudska kreativnost, etičko prosuđivanje i stvaranje značenja. Suočavamo se s ubrzanom potragom za vlastitom suštinom izvan automatizacije: pravom prirodom čovještva kada inteligencija više nije naša jedinstvena odrednica.