U početku maja 2025. , Mark Zuckerberg skrenuo je pažnju na rastuću krizu usamljenosti u Americi, ističući zabrinjavajuće padove u ličnim kontaktima i rastuće nesporazume u tradicionalnim institucijama. Predložio je da bi AI saputnici i terapeuti, prilagođeni jedinstvenim emocionalnim potrebama pojedinaca, mogli ponuditi pristupačniju i efikasniju podršku od konvencionalnih metoda. Zuckenbergova perspektiva odražava zabrinutost zbog sve veće izolacije, potpomognute manjim brojem druženja u zajednici, slabljenjem utjecaja vjerskih i kulturnih institucija te površne digitalne komunikacije. AI saputnici, tvrdi, mogli bi pružiti personalizovane razgovore, emocionalnu podršku i terapeutske smjernice 24 sata dnevno, potencijalno nadoknadivši nedostatak ljudskih njegovatelja, terapeuta i društvenih prostora. Unatoč ovim obećanjima, stručnjaci iz psihologije i neuroznanosti upozoravaju na pretjeranu oslanjanje na AI. Ljudski odnosi uključuju složene emocionalne razmjene, fizičku prisutnost i zajednička iskustva koja AI teško može reproducirati. Koncepti poput ogledalnih neurona pokazuju urođenu ljudsku sposobnost empatije, biološki proces teško imitabilan umjetno. Osim toga, angažman u stvarnim društvenim izazovima potiče emocionalni rast, otpornost i osjećaj pripadnosti – elemente za koje kritičari tvrde da AI interakcije ne mogu istinski pružiti.

Upozoravaju da bi AI soputnici mogli dovesti do površnih emocionalnih veza, što bi s vremenom moglo pogoršati usamljenost, umjesto da je smanji. Postoje i zabrinutosti da bi oslanjanje na AI rješenja moglo narušiti ključnu društvenu infrastrukturu – centar za zajednicu, usluge mentalnog zdravlja i javne prostore za okupljanje – koji su vitalni za stvarne društvene veze i podršku. Usmjeravanje resursa prema AI mogao bi dodatno oslabiti ove temeljne institucije. Pad učešća u vjerskim organizacijama, nekada centralnim za promociju zajedničkog duha i svrhe, dodatno otežava ovaj izazov. Kritičari smatraju da bi prazninu ostavljenu manjim odazivom trebalo popuniti kroz zajedničke napore, a ne tehnološkim zamjenama. Iako priznaje točnu Zuckergbergovu naglasak na usamljenosti kao hitnom problemu koji zahtijeva inovacije, kritičari ističu da rješenja moraju biti usmjerena na oživljavanje ljudskih veza i zajednica. Održivi napredak podrazumijeva ulaganje u društvenu infrastrukturu, inicijative za mentalno zdravlje i građansko angažiranje, dok tehnologija treba poslužiti kao dodatna pomoć, a ne zamjena dubokih, višedimenzionalnih ljudskih odnosa. U sažetku, Zuckerbergovi komentari izazvali su važan dijalog o složenoj epidemiji usamljenosti. AI saputnici imaju intrigantne mogućnosti i mogu pružiti privremeno olakšanje, ali bogatstvo ljudskih odnosa ostaje nenadmašno. Efikasno rješavanje izolacije zahtijeva prioritetno jačanje ljudski usmjerenih institucija i zajednica koje gradi otpornost, empatiju i trajne socijalne mreže podrške.