Početkom svibnja 2025. Mark Zuckerberg izazvao je pažnju na sve veće krize usamljenosti u Americi, navodeći alarmantne padove u osobnim susretima i rastuće nepovjerenje u tradicionalne institucije. Predložio je da bi AI suputnici i terapeuti, prilagođeni jedinstvenim emocionalnim potrebama pojedinca, mogli ponuditi dostupniju i učinkovitiju podršku od konvencionalnih metoda. Zuckerbergov pogled odražava zabrinutost zbog sve veće izoliranosti, potaknute manjkom druženja u zajednici, slabljenjem utjecaja vjerskih i kulturnih institucija te površne digitalne komunikacije. AI suputnici, tvrdi, mogli bi pružiti personalizirane razgovore, emocionalnu potporu i terapijsko vođenje 24 sata dnevno, potencijalno nadoknadivši nedostatak ljudskih njegovatelja, terapeuta i društvenih prostora. Unatoč tom obećanju, stručnjaci iz psihologije i neuroznanosti upozoravaju na preveliku ovisnost o umjetnoj inteligenciji. Ljudski odnosi uključuju složene emocionalne razmjene, fizičku prisutnost i zajednička iskustva koja AI teško može replicirati. Koncepti poput 'ogledalnih neurona' ilustriraju urođenu ljudsku sposobnost empatije, biološki proces koji je teško umjetno oponašati. Uz to, suočavanje s realnim društvenim izazovima potiče emocionalni rast, otpornost i osjećaj pripadnosti — elemente koje kritičari tvrde da AI interakcije ne mogu autentično pružiti.

Upozoravaju da bi AI suputništvo moglo dovesti do površnih emocionalnih veza, što bi s vremenom moglo pogoršati samotnoću umjesto da je ublaži. Postoji i briga da bi ovisnost o AI rješenjima mogla narušiti ključnu društvenu infrastrukturu — centar za zajednicu, usluge mentalnog zdravlja i javne prostore za okupljanje — koje su ključne za istinska društvena povezivanja i podršku. Preusmjeravanje resursa prema AI-u mogao bi dodatno oslabiti te temeljne institucije. Pad vjerskih organizacija, koje su nekada bile središte promicanja zajedništva i svrhe, dodatno komplikuje ovaj izazov. Kritičari sugeriraju da bi praznina ostala zbog smanjenog sudjelovanja trebala biti ispunjena zajedničkim naporima, a ne tehnološkim zamjenama. Iako priznaju da je Zuckerbergova naglasak na usamljenosti kao hitnom problemu koji zahtijeva inovacije točan, kritičari ističu da moraju biti usmjereni na revitalizaciju ljudskih veza i zajednice. Održivi napredak zahtijeva ulaganje u društvenu infrastrukturu, inicijative za mentalno zdravlje i građansko sudjelovanje, s tehnologijom koja služi kao dopuna, a ne zamjena dubokim, višedimensionalim ljudskim odnosima. Ukratko, Zuckerbergove izjave potaknule su važan dijalog o složenoj epidemiji usamljenosti. AI suputnici imaju intrigantan potencijal i mogu ponuditi privremeno olakšanje, no bogatstvo ljudskih odnosa ostaje nenadmašivo. Efikasno rješavanje izolacije zahtijeva prioritetno jačanje ljudskih institucija i zajednica koje grade otpornost, empatiju i trajne socijalne mreže podrške.