Samo nekoliko dana nakon što je postao poglavar Katoličke crkve, papa Leo XIV odmah se osvrnuo na umjetnu inteligenciju (UI). U svom inauguracijskom govoru za novinare, priznao je „ogromni potencijal“ UI, ali je istaknuo potrebu da ona koristi svima. Tijekom svog prvog obraćanja kardinalima, objasnio je svoj izbor imena Leo XIV, nadahnutog papom Leom XIII iz kasnog 19. stoljeća. Leo XIII se suočio s izazovima koje je donijela Industrijska revolucija, zagovarajući prava radnika usred rasta kapitalizma i novih tehnologija. Slično, Leo XIV je sugerirao da Crkva ponovno mora štititi dostojanstvo čovjeka, pravdu i rad u doba današnje revolucije vođene umjetnom inteligencijom. Na prvi pogled, UI i katolicizam mogu se činiti neobičnim spojem — Silicijska dolina nije poznata po tome što sluša direktive Vatikana. No, povijest pokazuje da se Crkva već dugo aktivno bavi tehnologijom, podržavajući inovacije dok istovremeno kritizira štetne izmjene. UI postavlja duboka pitanja o smislu ljudskog života, čineći duhovne uvide nezamjenjivima uz tehničku stručnost. U srednjem vijeku, Katolička Crkva bila je centar tehnološkog napretka, potičući ideje da tehnologija može vratiti čovječanstvu izvornu savršenost. Samostani su promovirali načelo „ora et labora“ (moli i radi), proizvodeći izume poput plimnih vodnih kotača te vodeći razvoj rudarstva, mlina, satova i tiskarskog stroja. Čak i danas, katolicizam odaje počast četirima zaštitnicima inženjera.

Kako ističe katolički etičar Brian Green, Crkva je povijesno prihvaćala tehnologiju pozitivno, ali je odbijala inovacije koje su se smatrale prijetnjom ljudskom životu, poput kontrole rađanja ili nuklearnog oružja. Papa Franjo pomogao je modernizirati crkveni pristup tehnologiji. prepoznavajući rizik od otuđenja, angažirao je lidere tehnologije poput Marka Zuckerberga i Tima Cooka, organizirao hackathone u Vatikanu i pohvalio odgovorno tehnološko napredovanje u svojoj enciklici Laudato Si iz 2015. godine. Međutim, Franjo je upozorio na neregulirani razvoj UI koji obogaćuje samo mali broj, dok zanemaruje potrebe čovječanstva. Protivio se shvaćanju UI kao savršene, božanstvene vlasti, zagovarajući umjesto toga obnovljeni respekt prema ljudskoj agenciji. Franjo je također pozvao na „novi kršćanski humanizam“, koji uravnotežuje ljudski razum i vjerske smjernice. Sudjelovanje Crkve u raspravi o UI od ključne je važnosti jer rast UI donosi hitna moralna i duhovna pitanja: sprječavanje koncentracije moći, osiguranje ekonomske pravednosti, odlučivanje o tome koju radnu snagu treba prepustiti UI, a koju zadržati radi ljudskog dostojanstva, pa čak i pitanje uloge UI u umjetničkom stvaranju. Ova pitanja usklađena su s religioznim fokusom na temeljna ljudska pitanja. Duhovni uvidi mogu poslužiti kao moralni kompas u ovom transformacijskom razdoblju, iako religija ne tvrdi da posjeduje sva rješenja. Povijesno gledano, papa Leo XIII ilustrirao je takav pristup u svojoj enciklici Rerum Novarum iz 1891. , braneći prava radnika tijekom Industrijske revolucije i uspostavljajući vjersku osnovu za odmore kako bi se spriječilo da ljudi postanu samo roba. Papa Leo XIV sada ima jedinstvenu priliku da ažurira i primijeni te principe na izazove koje donosi UI u 21. stoljeću.