Uspon umjetne inteligencije donio je složen fenomen nazvan "digitalno uskrsnuće", gdje tehnologija rekreira slike, glasove i ponašanja preminulih osoba. Ovaj trend, koji je nedavno privukao široku pozornost, postavlja važna etička, psihološka i društvena pitanja o korištenju AI za simulaciju interakcija sa izgubljenim voljenima. Javno zanimanje povećalo se kada je Alexis Ohanian, suosnivač Reddita, podijelio viralnu AI-generiranu animaciju na kojoj njegova pokojna majka ga grli, prikazujući kako tehnologija može snažno dočarati prisutnost voljene osobe. Digitalno uskrsnuće koristi napredni strojno učenje za stvaranje realističnih avatara ili interaktivnih prikaza na temelju fotografija, audiouruka i tekstova preminulih. Iako se čini da pruža utjehu premošćivanjem razmaka s onima koji su otišli, stručnjaci upozoravaju na suptilne rizike koji zahtijevaju pažljivu analizu. Terapeutskog smisla, AI može pomoći u sjećanju i ozdravljenju simuliranjem razgovora i ponašanja, pružajući utjehu tijekom žalovanja. Međutim, psiholozi upozoravaju da su to umjetni konstrukti koji mogu iskriviti sjećanja. Stručnjaci za pamćenje Julia Shaw i Elizabeth Loftus upozoravaju da AI-generirani doživljaji mogu uvrijediti lažna sjećanja—događaje i interakcije koje nikada nisu ni postojale—što predstavlja posebne opasnosti za mlađe osobe koje još razvijaju kognitivne okvire, potencijalno izazivajući zbunjenost i emocionalni stres. Neuroznanstvenica Mary-Frances O’Connor smješta to u kontekst povijesne ljudske želje za povezivanjem s mrtvima putem rituaala i suvenira. No, neposredna i uranjajuća priroda AI uvodi nove psihološke dinamike: percepcija preminulih kao digitalno svugdjeprisutnih može ometati emocionalno zatvaranje, ključno za zdravu žalost. Umjesto prihvaćanja gubitka, pojedinci bi se mogli uhvatiti u petlju ponovnog žalovanja i vezanosti, jer tehnologija briše granicu između života i smrti. Na društvenoj razini, rast AI-generiranih avatara može transformirati kulturne stavove prema smrti i sjećanju.

Oslanjanje na uglađene digitalne prikaze moglo bi potaknuti emocionalnu krhkoću i smanjiti otpornost u suočavanju s gubitkom. Preferiranje idealiziranih verzija umjesto prihvaćanja složenosti ljudskog iskustva i smrtnosti može duboko utjecati na društvene norme o žalovanju i pamćenju. Etički gledano, digitalno uskrsnuće postavlja hitna pitanja o pristanku, privatnosti i dostojanstvu preminulih. Pitanja uključuju tko kontrolira te digitalne prikaze, kako spriječiti zloupotrebu ili iskorištavanje te kako osigurati da tehnologija poštuje, a ne komercijalizira, uspomene pojedinaca. S obzirom na ove posljedice, stručnjaci pozivaju na oprezan i promišljen pristup razvoju tehnologije digitalnog uskrsnuća. Propisi i smjernice ključni su za zaštitu emocionalnog dobrostanja, očuvanje integriteta sjećanja i održavanje etičkih standarda. Javno mnijenje i dijalog moraju napredovati uz tehnološki napredak kako bi AI služio podršci u žalovanju i sjećanju, a ne njihovu narušavanju. Ukratko, dok AI-om potpomognuto digitalno uskrsnuće otvara neviđene mogućnosti za povezivanje i ozdravljenje nakon smrti, postavlja i ozbiljne izazove. Uravnoteženje utjehe koju može pružiti s rizicima iskrivljenja sjećanja, emocionalne ovisnosti i etičkih pitanja zahtijeva kontinuirane razgovore među tehnologima, psiholozima, etičarima i društvom. Pažljivo upravljanje ovim novim područjem ključno je za iskorištavanje prednosti umjetne inteligencije, istovremeno poštujući dostojanstvo preminulih i dobrobit onih koji su ostali.