Prošireno nerazumijevanje umjetne inteligencije (UI), posebno velikih jezičnih modela (LJM) poput ChatGPT-a, ima značajne posljedice koje zahtijevaju pažljivo razmatranje. Iako je UI brzo napredovala, javna percepcija često pogrešno prikazuje te sustave, pripisujući im ljudsku inteligenciju, emocije ili svijest—zablude koje su uglavnom potaknute korporativnim marketingom. Ovaj članak istražuje podrijetlo takvih nerazumijevanja i njihove duboke društvene učinke. Historijski gledano, nove tehnologije su se susretale s skepticizmom i nerazumijevanjem, a takav obrazac nastavljen je i kod UI, dodatno zakompliciran načinom na koji te alate funkcioniraju i kako su predstavljeni. LJM-ovi nemaju svijest niti pravo razumijevanje; djeluju putem statističkih metoda predviđanja tekstualnih obrazaca na temelju velikih skupova podataka. Ova ključna razlika često je zamagljena u javnom diskurzu. Autori Karen Hao, Emily M. Bender i Alex Hanna kritički ispituju tvrtke za razvoj UI, osobito OpenAI, zbog antropomorfizacije UI kako bi izgledala emocionalno i intelektualno interaktivno. Iako takav pristup pomaže u marketingu, on zbunjuje korisnike u uvjerenju da UI ima pravo razumijevanje ili svijest. Ove zablude imaju opipljive psihološke posljedice. Neki korisnici razvijaju iluzorne uvjerenja o UI-jevom osjećaju ili duhovnom značaju, što njihove interakcije štetno utječe. Emocionalne veze koje se stvaraju s UI—bilo terapeutske ili casual—odražavaju složenu interakciju između ljudske psihe i tehnologije. Sve veća uloga UI u tradicionalno ljudskim područjima poput terapije, prijateljstva i upoznavanja ističe silikonska dolina u nastojanju digitalizacije društvenih interakcija.

Iako UI može pružiti podršku i praktičnost, postoji rizik od zamjene autentičnih ljudskih veza umjetnim zamjenama, što potencijalno može dovesti do društvene izolacije i smanjenog dobrobiti. Osim toga, razvoj UI uvelike ovisi o često zanemarenom ljudskom radu—moderiranju sadržaja i uređivanju podataka—koji se često obavlja u nesigurnim uvjetima s minimalnim plaćama. Ovaka iskorištavanje radne snage postavlja etička pitanja o pravim troškovima napretka UI i o društvenoj odgovornosti korporacija prema radnicima. Unatoč tim problemima, skepticizam javnosti prema UI ostaje jak, što posluži kao temelj za unaprjeđenje pismenosti o UI i odgovorne uporabe. Veća svijest može doprinijeti kritičkom i informiranom razumijevanju koje smanjuje štetne posljedice. Na kraju, članak poziva na realističnu i objektivnu ocjenu sposobnosti i granica UI. Prepoznavanje da LJM-ovi nemaju pravu inteligenciju ili emocije ključno je za sprječavanje štetnih društvenih posljedica zloupotrebe UI. Kroz bolju edukaciju, transparentnu komunikaciju tvrtki i etički razvoj, društvo može iskoristiti prednosti UI-a uz minimaliziranje rizika. Zaključno, tehnologije UI poput LJM-ova snažne su, ali u suštini statistički alati bez svijesti ili emocionalne svijesti. Širenje antropomorfizma i marketinških narativa potiče opasne zablude koje utječu na ljudsku psihologiju, društvene veze i radne uvjete. Promicanje točnog razumijevanja i odgovornog korištenja UI omogućava navigaciju složenostima UI-a, maksimizirajući koristi i smanjujući štetu. Kontinuirani dijalog između stručnjaka, kompanija i javnosti treba naglasiti transparentnost, etiku i obrazovanje kako bi UI služio najboljim interesima čovječanstva.