Dario Amodei, izvršni direktor tvrtke Anthropic, ugledne tvrtke za umjetnu inteligenciju, iznio je ozbiljno upozorenje u vezi s mogućim posljedicama brzog napretka umjetne inteligencije. Predviđa nadolazeću "krvavu epohu za bijeli ovratnik" jer će sve napredniji sustavi umjetne inteligencije početi zamjenjivati ljudske radnike u mnogim profesionalnim sektorima. Ova zabrinutost pojavljuje se uz lansiranje moćnih alata za umjetnu inteligenciju poput novog chatbot-a Claude 4, koji postiže ili nadmašuje ljudske sposobnosti u složenim zadacima kao što su kodiranje, pravna analiza i medicinska interpretacija. Amodeijeva opreza dolazi u kritičnom trenutku kada AI napreduje svim silama, postavljajući velike izazove na tržište rada, osobito za profesije s bijelim ovratnikom. On sugerira da će tvrtke brzo prepoznati ekonomske prednosti zamjene skupih ljudskih radnika učinkovitim i pouzdanim AI-jem, što bi moglo zaustaviti zapošljavanje novih radnika i dovesti do široko rasprostranjenih otkaza u industrijama koje se oslanjaju na analitički i kognitivni rad tradicionalno obavljen od ljudi. Iako priznaje transformativni potencijal i prednosti AI-ja, Amodei ističe urgentnu potrebu za proaktivnim intervencijama vlada i lidera industrije kako bi se adresirale društvene i ekonomske poremećaje koji bi mogli uslijediti. Upozorava da neregulirana automatizacija vođena AI-jem može pogoršati ekonomsku nestabilnost, produbiti društvene nejednakosti i ugroziti demokratske institucije stvaranjem velikog broja nezaposlenih. Bez odgovarajućih mjera, zamjena radnih mjesta umjetnom inteligencijom može povećati društvene tenzije i smanjiti ekonomsku mobilnost pogođenih radnika. Unatoč ozbiljnosti ovih problema, političke reakcije su ograničene. Bivši predsjednik Donald Trump uglavnom je šutio o utjecaju AI-ja na radnu snagu. Međutim, utjecajni političari poput bivšeg savjetnika Trumpa, Steve Bannona, predviđaju da će gubitak radnih mjesta povezan s AI-jem postati glavna politika do 2028.

godine, jer će učinci automatizacije postajati sve vidljiviji među radnicima. Kako bi se suočili s tim izazovima, Amodei predlaže inovativne ideje poput "poreza na tokene" za korištenje AI-ja. To bi oporezovalo AI-generirane računalne procese ili interakcije, prikupljeno porezno porez na taj promet bi se preusmjeravao radi ublažavanja gubitka radnih mjesta i smanjenja ekonomskih nejednakosti. Cilj je uravnotežiti prednosti AI-ja s podrškom za radnike koji gube posao i promovirati pravedne ekonomske rezultate u društvu. Amodei ističe da je zaustavljanje razvoja AI-ja ni praktično ni poželjno s obzirom na njezine značajne koristi. Umjesto toga, zalaže se za strateško usmjeravanje napretka AI-ja s ciljem stvaranja pravednijih socijalnih i ekonomskih uvjeta. Kroz odgovorne politike i suradnju u industriji, vjeruje da se kapaciteti AI-ja mogu iskoristiti uz istovremeno ograničavanje njegovih destruktivnih učinaka na zaposlenost. Zaključno, oštra Amodeijeva opomena služi kao hitan poziv kreatorima politika, poslovnim liderima i društvu da se suoče s izazovima koje nameće automatizacija vođena AI-jem. Kako AI sve više preuzima uloge bijelih ovratnika, proaktivne mjere — uključujući regulatorne okvire, ekonomske potpore i uključiv dijalog — ključne su za upravljanje ovom tranzicijom i zaštitu radnih mjesta. Budućnost rada u eri AI-ja u velikoj će mjeri ovisiti o pravodobnim odlukama danas koje će osigurati da tehnologija potiče široku blagostanje, a ne masovnu displacement i ekonomske podjele.